Putopisi

Camino Portugues – 1. dio

Postoji nešto nestvarno i uistinu lijepo u pripremama za Camino. Istina je ta da kad jednom kreneš istraživati Camino, samo je pitanje vremena kada ćeš koračati nepoznatim stazama u društvu nepoznatih ljudi i na tren u nepoznatom društvu samog sebe. Neka nevidljiva sila te sve jače i jače vuče i svakim danom si sve više u planiranju, pripremama i odjednom u rukama držiš avionsku kartu do Porta s namjerom da ideš u avanturu života, da ideš isprobati neku novu vrstu putovanja, da vidiš do koje granice možeš ići i da li imaš dovoljno snage da stigneš do cilja. Tako je sve počelo s mojim Caminom, samo jedna nova i drugačija putnička avantura. I da, na kraju krajeva dokazala sam sebi da mogu uspjeti i da postoji neopisiva snaga u meni s kojom mogu izdržati apsolutno sve ali moj Camino je bio puno više od toga.

Prvi strah od neuspjeha doživjela sam nekoliko minuta prije slijetanja u Porto. Pogled kroz prozor i divim se ljepoti prirode, ali unatoč ljepoti u sebi osjećam grč i strah. Pitanje kako ću ja hodati preko svih tih brda, možda je to ipak malo previše za mene. I u tom trenu suze više nisam mogla kontrolirati. Sva sreća da ću barem na tren u Portu vidjeti Kaju koja je završila svoj Camino Norte. Ali kako to obično bude s planovima i da se većina ne uspije ostvariti tako je zbog gužve i naš susret bio upitan. Na kraju je cijeli susret bio filmski. Susret koji smo čekale više od mjesec dana nije završio ni s kratkom kavom, već brzinskim zagrljajem, mojim suzama, Kajinim osmijehom i njenim guranjem mene u vlak jer vrijeme je da krenem u avanturu života. Vrata vlaka se zatvaraju, ja i dalje nekontrolirano plačem i jedino što čujem je Kajin glas i pozdrav Buen Camino. U tom trenu nisam se više bojala samo hodanja kroz brda, već i samoće. Bez obzira na strahove i brojna pitanja koja su kružila mojom glavom htjela sam tu večer uživati u Portu. Krenula sam laganim korakom od katedrale prema rijeci Douro i uz obalu nekih 6 km do hostela. Čarobni Porto i mirna šetnja uskim uličicama odradili su svoj dio posla za taj dan i umirili moj um. Nepoznati grad i otkrivanje skrivenih ljepota uvijek su lijek za sve rane. Tu sam gdje jesam, točno tamo gdje moram biti. Tek kasnije postala sam svjesna da je u tim trenucima moj Put već trajao, donosio mi je radost i tugu, uzbuđenje i mir.

4
Most Dom Luis I
5
Katedrala u Portu
6
Porto

Dan 1. – 25 km

Porto – Vila do Conde

I dok je cijeli hostel spavao nakon ludog partijanja večer prije ja sam se jedva izvukla iz kreveta, spakirala svoj ruksak, a za to mi u sljedeća dva tjedna nije ni trebalo puno vremena, jer s toliko malo odjeće nikad nisam krenula ni na vikend a kamoli na putovanje. To jutro za buđenje mi nije bila potrebna kava, razbudilo me uzbuđenje i pomisao što me čeka prvog dana hodanja uz ocean do Vila do Conde. Prvi koraci i po čelu osjećam prve kapi kiše. Za početak će biti dovoljna jakna pomislim, ali uskoro izvlačim i kišnu kabanicu iz ruksaka. Na tren se sama sebi smijem kako čudnim pokretima pokušavam prebaciti kabanicu preko glave i ruksaka. U cijelom procesu oblačenja nije mi pomagao ni vjetar koji mi je uporno bacao kabanicu u suprotnom smjeru. Nisam ni hodala 10 minuta, a već sam u potpunosti bila mokra, ljuta na vrijeme i svoje kratke ruke kojima sam pokušavala obuzdati kabanicu da ne izgledam kao strašilo. Što u tom trenu nije ni bilo bitno jer sam hodala sama nepoznatim ulicama i tražila žute strelice. Ni jedne jedine strelice nije bilo, no to me nije previše zabrinjavalo jer taj dan putokaz mi je bilo veliko plavetnilo s moje lijeve strane. Ocean i beskrajne pješčane plaže. Nakon nekog vremena unatoč kiši počela sam uživati u ljepoti koja me okruživala. Koraci su bili lagani, nisam osjećala napor. Hodala sam po drvenim pločama uz plažu i u nekim trenucima kada je sunce bilo dovoljno raspoloženo da me zagrije svojim zrakama odmarala sam na plaži. Uživala u miru koji me okruživao. Godilo mi je hodati sama, sa svojim mislima i samo slušati škripanje drva ispod vlastitih nogu. U daljini se nazirao grad i pretpostavljala sam da je to moje prvo odredište. Izgledalo je jako blizu, ali kad su mi rekli da me čeka još 10 km koraci su postali sve teži. Spora sam i radim prečeste pauze, ali tko bi odolio ovoj ljepoti. Jednostavno ne želim propustiti zvuk valova jer već sutra ću se rastati od oceana i krenuti u unutrašnjost.

7

8

9

10

11
Vila do Conde

 

Dan 2. – 30 km

Vila do Conde – Barcelinhos/Barcelos

Poznata po organizaciji i detaljnom planiranju putovanja, plan za Camino je bio da nema plana. Prepustit ću se Putu a putokazi će mi biti žute strelice i školjke. Drugi dan hodanja započinjem u društvu Sare iz Njemačke koja ipak nije odustala od planiranja i tako je postala moj dobri duh Camina, uvijek u blizini i s dobrom organizacijom smještaja. Na izlazu iz Vila do Conde sustigla nas je Valentina iz Hrvatske. I tako je naša mala ali vesela družina krenula korak po korak do Barcelosa. Put se mijenja, lagano se penjemo i spuštamo. Štapovi mi puno pomažu i zahvalna sam što sam prije puta imala pripreme pa čak i osvajanje vrha Ivančice. Nakon nekoliko sati hodanja sve sam sporija od svojih suputnica te se trudim uhvatiti njihov ritam. Svaki korak je teži i nikako da ih sustignem. Dogovorena je pauza u malenom selu na vrhu brda. Penjem se po sad već vrućem asfaltu i glavom mi leti samo jedna misao: Gdje ti je pamet bila. Umjesto što se mučiš i pržiš na portugalskom asfaltu mogla si kupiti kartu za Bali i pržiti se na pješčanoj plaži. Selo je pusto, kuća do kuće a vrijeme kao da je stalo. Već skoro na vrhu brda iz jedne kuće izlazi bakica i smješka se. Prilazi ogradi i pruža mi punu vrećicu domaćih svježih naranči i govori mi: Buen Camino. Knedla u grlu i jedva izgovaram obrigado sa suzama u očima, a u srcu osjećam neizmjernu zahvalnost i divim se ljudskoj dobroti. I ponovno suze teku niz obraze a ja na tren dobivam snagu u nogama i malo fali da ne počnem trčati u brdo. Kao malo dijete se veselim i vičem kako smo dobile naranče. Cijedimo naranče za sok koji pruža osvježenje i daje snagu za nastavak Puta. Ta snaga traje jedno vrijeme ali Put je jači. Počela sam osjećati bol u nogama i samo sam htjela da čim prije stignem. Zadnjim atomima snage nekako sam se dovukla do Barcelinhosa. U prvom albergue nije bilo mjesta pa smo hodale do sljedećeg. Na svu sreću nisu bili u pitanju kilometri već samo nekoliko metara a odlična stvar je ta što je drugi albergue bio donativo. Ključ se nalazi ispred ulaznih vrata. Same otključavamo i na izlazu zaključavamo vrata. Naravno prije odlaska u kutijicu ubacujemo novce. Jedna spavaonica s 20 kreveta, mala kuhinja, zajednička kupaona i veliko dvorište. I svakog dana isti scenarij pri dolasku u albergue. Priprema kreveta odnosno vreće za spavanje (obavezno špricanje protiv buba), tuširanje, pranje odjeće, odlazak na večeru, lagana šetnja kroz grad. I nakon ugodnog druženja i razgovora s Valentinom do kasnih večernjih sati, legla sam u krevet i u trenu zaspala.

13

12

14

15
Barcelos

 

16
Barcelos

 

Dan 3. – 23 km

Barcelinhos – Vitorino dos Piaes

Budim se i bez zvonjave budilice u 6h ujutro i pomislim kako ćemo prve krenuti, a kad ono u sobi samo nas tri. Prvi hodočasnici su krenuli oko 3h ujutro jer dan koji je pred nama je naporan. Ali mi odlučujemo prepoloviti kilometre da barem na neki način ublažimo težinu Puta. Ponekad mi je bilo žao napustiti neki grad jer sam doslovno preletjela kroz njega a toliko bi bilo lijepo istražiti skrivene kutke. Jedan od takvih gradova bio je i Barcelos. Osjećala sam neku ugodnu atmosferu i dobru energiju koju mi je Barcelos pružao, ali Put zove i nema vremena za lutanja. Na izlasku iz grada lagano bacam pogled unatrag i šapnem: vratit ću ti se kad-tad. I dalje sam spora i svojim suputnicama govorim da me ne čekaju, da ću ih stići s vremenom jer znam da je i njima teško hvatati moj spori ritam hodanja. Borim se sama sa sobom i teško prihvaćam što sam toliko spora i u cijeloj situaciji mi ne pomaže ni prvi žulj na desnom tabanu kojeg sam dobila trećeg dana hodanja. Pokušavam uživati u prekrasnim krajolicima kojima hodam, većinom su to vinogradi koji su poznati u ovom dijelu Portugala. Teško se prepustiti tom uživanju jer mi to fizička bol ne dopušta. Znala sam da će biti teško, ali tek kada sam se u stvarnosti našla u situaciji da bi najradije odustala, shvatila sam težinu Puta i u što sam se uvalila. Zahvalna sam na podršci koju mi pružaju Valentina i Sara i što me s vremena na vrijeme čekaju na određenim punktovima. Nepoznate osobe u takvim trenucima postale su bliske i uz njihovu podršku prebrodila sam kratkotrajne krize i stigla do odredišta. Taj dan odredište nam je bila Casa Fernanda. Obitelj koja ugošćuje hodočasnike, a ujedno pruža toplinu doma i nezaboravne trenutke. Bajkoviti ulaz u dvorište s velikim vrtom i prekrasnim suncokretima uz stazu. Stigle smo kasno i Fernanda nije bila sigurna da li ima mjesta jer je primila neke rezervacije. Ja se iz ovog dvorišta ne mičem pa makar morala spavati na otvorenom s četiri luda psa koja trčkaraju okolo naokolo. Za mene su najveću opasnost na Putu predstavljali su psi, no na kraju sam donekle savladala i taj strah. Draga Fernanda, ljubazna i dobra nije imala srca odbiti nas i bila je to jedna od ljepših večeri na Caminu. Svijet u malom…Hrvatska, Njemačka, Poljska, Kanada, Portugal. Ukusna domaća pripremljena večera, praznile su se boce domaćeg vina, a kasnije i Porta. Na bolove sam lako zaboravila uz veselo društvo, ples, pjesmu, smijeh. Pitam se od kud čovjek crpi snagu. Taj dan Put me slomio fizički i psihički, šepajući sam stigla do Casa Fernande ali sva ta pozitivna energija i to zajedništvo dalo mi je snagu za dalje. Totalni stranci, a opet su mi svi bili toliko bliski. Ne odustajem i želim krenuti dalje.

17

19

18

20

21

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s