Priča

Brskut, Crna Gora

Jednom davno iza šumovitih brda i zelene rijeke postojalo je mjesto gdje su krave hodale i pasle po oblacima. Nakon dosta godina krenula sam u potragu sa željom da to čarobno mjesto Brskut u Crnoj Gori i dalje skriva čaroliju koja je nekad bila vidljiva samo djetetu.

na putu do brskuta.jpg
Na putu do Brskuta

 

I danas je put do Brskuta pomalo zastrašujući i to najviše zbog uske i zavojite ceste. Vozim se i divim prirodi koja ostavlja bez daha. U mislima ponavljam mantru i nadam se da nam iza sljedećeg zavoja ne dolazi u susret kamion natovaren drvima. Bezuspješno! Eto ga, juri prema nama kao da je jedini na cesti. Maknem pogled u stranu da izbjegnem bliski susret, a kad ono dolje je provalija. Zaboravila sam taj mali detalj. Pomislim da je vrijeme da brzo zažmirim i da me ponovno u životu posluži sreća jer nije prvi puta da se penjem prema čarobnom mjestu. „Opasnost“ je prošla bezbolno kao i svaki put. Otvaram oči i na drugoj strani brda vidim ogromnu limenu građevinu sa plavim krovom i velikim natpisom na kineskom. Znam da na nogama imam crvene putujuće cipelice, ali niti sam Dorothy, niti me moje cipelice koliko god ja lupkala njima ne mogu prebaciti na drugi kraj svijeta. I ne, ne sanjam ovaj put, jer Kinezi su stvarno došli u Crnu Goru na nekoliko godina da izgrade autoput. Podigli su cijelo naselje iznad Podgorice i kad ne razbijaju kamenje onda u slobodno vrijeme uzgajaju voće i povrće. Narod priča kako su iz Kine doveli zatvorenike jer ipak je pravedno da se kazna mukotrpno odradi, a ne da se odleži u miru. Šteta što ne mogu izaći iz strogo čuvanog tabora jer nedaleko od njih na ovoj cesti usred ničega postoji i kafić. Nekada je radio kafić „Kod Feferonke“ koji je dobio ime po vlasnici. Navodno je bila crvena kao feferon. Da li je tome razlog svježi zrak ili šoferi kamiona koji su se obavezno zaustavljali nikad se neće saznati jer Feferonka je odavno zatvorila svoja vrata i kuća je u ruševnom stanju. Ali zato danas šoferi svoje boljke liječe nekoliko zavoja dalje u „Andolu“. Zašto Andol? Nitko mi nije znao točno odgovoriti, ali na pamet mi pada da nakon što prođeš „Andol“ više ti nikakva kemija nije potrebna i to je zadnje mjesto gdje ćeš čuti takvu riječ, jer penješ se još više, tamo gdje čisti zrak, voda i netaknuta priroda liječe.

potok-1

potok 2.jpg

U Brskutu su nas dočekali lagana kiša, jesenske boje na drveću i zalutali puh u peći. Pali se vatra jer je temperatura niska, ali brzo se zagrijavamo na radovima u vrtu. Osvježenje slijedi prilikom pranja mrkve i pastrnjaka u ledenom potoku koji žubori odmah uz kuću. Lagana šetnja kroz selo prema maloj crkvi na obližnjem brdašcu. Kuće su raštrkane po brdima i većina je odselila u grad kroz zimu. Danas susjedi komuniciraju mobitelom, a prije dolaska moderne tehnologije međusobno su si dovikivali s brda na brdo. Ne čujem nikakvu viku samo svoje misli, lijepa sjećanja i uspomene. Nakon berbe šipka i jabuka podno Treskavca, gdje je navodno pao meteor, na leđima nosim ruksak pun sočnih jabuka i s osmijehom koračam prema toplom domu. Za večeru se kuha tradicionalno crnogorsko jelo kačamak. Kuhani krumpir sa kukuruznim brašnom i lisnatim sirom. Ugodni mirisi i okus sira koji se topi u ustima. A nakon večere priče uz ugodnu i toplu vatru do dugo u noć. Nakon priča vrijeme je za spavanje ali problem mi predstavljaju pauci i to u svakom kutu po nekoliko njih. Ovdje ih ne ubijaju jer su upravo ta strašna i crna stvorenja zadužena za uništavanje dosadnih muha. Ako je tako onda prihvaćam činjenicu da ovu noć spavam sa novim cimerima ali i da će jutro brzo svanuti.

drenek

jabuke

crkvica

kacamak-kolaz
Kačamak

 

Za doručkom shvaćam da su moji cimeri bili bezazleni jer u susjednoj sobi je uhvaćen škorpion. U totalnom sam šoku ali smiruju me jer škorpion nikad nikome nije ništa uradio. Veći problem su zmije sa kojima se na svu sreću nisam susrela, ali nažalost mještani jesu. Problem je u tome što nakon ugriza zmije pomoć ne može doći tako brzo. Potrebno je sjesti u auto i krenuti prema gradu, a hitna juri prema Brskutu. Nalaze se na pola puta i osobi se daje protuotrov. Nije bilo tragičnih situacija, ali nakon ugriza zmije osobi za uspomenu ostaje ocrtana zmija na mjestu ugriza. Moglo bi se reći da je ovo besplatna tetovaža koja te podsjeća na činjenicu da po ovim brdima ljeti paziš da ne nagaziš zmiju, a na proljeće da ne pružaš ruke prema drveću jer zmije pužu po granama i traže sunce. U ljetno doba unatoč zmijama ide se do brda Jazine u berbu ukusnih, divljih kupina. Dobro je sa sobom imati radio, upaliti ga i naviti do daske da se izbjegnu susreti sa medvjedom jer ipak si i medo malo želi zasladiti svoj planinski život, pa je bilo slučajeva da se spustio tik do kuća i košnica jer slatki med je ipak prava poslastica za njega. U takvim situacijama ponekad je bježao medvjed, a ponekad i ljudi. Priče uglavnom imaju sretan završetak za obje strane i nekako su se svi uspjeli naviknuti jedni na druge jer ovo je mjesto gdje svatko može pronaći svoj sretni kutak za sebe.

put-kolaz

A gdje su nestale one krave koje hodaju i pasu na oblacima? Nažalost nisam ih našla. Bila su to neka druga vremena. Svašta se promijenilo ali i dalje Brskut skriva nešto čarobno, nešto lijepo i to je mjesto gdje će zauvijek ostati sjećanje na jednu vječnu ljubav.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s