Priča

Corleone…ostati ili otići?

Bella Sicilia…veliki crni automobil sa zatamnjenim staklima dolazi po nas. Iz automobila izlazi tamnoputi, visoki Sicilijanac i otvara nam vrata automobila. Vozimo se uskim i prašnjavim cestama kroz neopisivo lijepu unutrašnjost Sicilje. Ulazimo u grad Corleone, tipično sicilijansko mjesto u kojem se osjeća talijanska gostoljubivost. Ispred nas velika barokna vila sa mnoštvom cvijeća i zelenila. Dočekuju nas Marlon Brando i Al Pacino…

Da, možda bi cijela priča i izgledala ovako da smo  u 70-ima na snimanju najpoznatijeg filma na svijetu, ali stvarnost je bila sasvim drugačija. Na prepreke smo nailazile već na sam spomen da želimo posjetiti Corleone. Ljudi jednostavno nisu davali nikakve informacije kako doći do tamo, što posjetiti, za razliku od drugih mjesta koja su hvalili i nagovarali nas da ih posjetimo. Ali nas ništa nije moglo spriječiti i odlučile smo da ćemo do tamo stići unatoč poteškoćama i što baš autobusi ne voze često. Istina je da nas je krajolik kojeg smo vidjele iz jurećeg autobusa, ostavio bez riječi. Stvarno se može reći da je Sicilija predivna. No takva ljepota nas i nije baš dočekala u samom mjestu Corleone, srcu Cosa Nostre. Možda grad ima svoje čari i ljepote, ali nas je razočarao već na samom početku.

DSC03416

Jedine žene na ulici i svi nam upućuju ozbiljne poglede. Osjećamo neku čudnu energiju i da uopće nismo dobrodošle. Bez ustručavanja stariji gospodin koji liči na mafijaški lik iz Kuma, upućuje nam prijeteći pogled i komentira: Aaa turisti!!! Želimo popiti kavu na malom trgu uz lijepu crkvu, ali konobar ljutito zatvara vrata kafića i odbija nas poslužiti. Želimo slikati stare i lijepe, ali napuštene kuće a kad ono vika iza nas: Nessuna fotografia!!!! Starija gospođa je uistinu bila jako uznemirena, a djeca oko nje su počela bacati kamenčiće prema nama. Dobro, shvatile smo!!! Ovdje nismo dobrodošle! Tužnim koracima krenule smo prema Anti mafia muzeju i čekale da nam objasne o čemu se tu stvarno radi.

kolaž corleone

Navodno sama riječ mafija potječe od trenutka kad je jedna žena na Siciliji vidjela da joj razbojnici siluju kćer i u tom trenu je viknula: „Ma fia!!!!“. Prema nekim drugim izvorima riječ mafija nastala je još u davnom 13. stoljeću kada su Sicilijanci masovno počeli napadati i ubijati francuske osvajače: „Morte alla Francia, Italia avanti!“ Lijepo su nam to objasnili na samom početku razgledavanja muzeja, ali ono što je slijedilo bilo je još gore i strašnije. Mafija je oduvijek prisutna na ovim prostorima i na nju se nije gledalo kao na kriminalnu organizaciju, već je sama mafija bila uzor, ponos i čast. Predstavljala se kao zaštitnik siromašnih jer sama država se nikad nije brinula o siromašnima, pogotovo na otoku Sicilji. Najveća vrijednost mafije je navodno obitelj koja se štiti pod svaku cijenu. I tako je to trajalo godinama, sve do ubojstva dva suca koji su se borili svim snagama protiv mafije. Falcone i Borsellino ubijeni su 1992. godine jer mafija je imala svoje ljude na samom vrhu države koji su je štitili, u policiji, bankama, crkvi. Ali ovi nesretni događaji uzdrmali su cijelu Italiju i krenula je prava borba protiv mafije. I ovaj muzej je jedan od načina da se ljudi informiraju što uistinu mafija predstavlja. U školama su počeli uvoditi predavanja da se djeci približe strahote koje su počinjene i da ih se poduči da nema ništa divnog i glamuroznog kad je riječ o mafiji.

Meni osobno najpotresnija priča iz muzeja je bila o Riti Atria. Rođena je u mafijaškoj obitelji. Nakon što su joj ubili brata odlučila je surađivati sa policijom kako bi se pred lice pravde doveli ljudi koji su bili odgovorni za smrt njenog brata. No njezina vlastita majka ju je izbacila iz kuće zbog toga, prekinula sve veze s njom i odrekla se je. Rita je navodno počinila samoubojstvo, no tko zna što se krije iza svega toga. Toliko o tome da je mafiji obitelj na prvom mjestu i da joj je glavna zadaća štititi ono najmilije.

Sa suzama u očima, grčom u želucu izašle smo iz muzeja i trčećim koracima krenule smo prema autobusu. Samo da čim prije odemo iz Corleonea. Da li mi je drago da sam bila i doživjela Corleone? Da, drago mi je da sam doživjela Corleone na nekoliko sati, ali nažalost nije bilo nimalo filmski. Da li bih se vratila u Corleone? Ne bih sigurno! Ali i ovo iskustvo je bilo potrebno, jer ponekad ni filmovi nemaju happy end.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s