Priča

Milansko iznenađenje

Put do Maroka vodio nas je preko Milana. Jedno slobodno popodne u Milanu omogućilo nam je da barem posjetimo poznatu i veličanstvenu katedralu, Duomo. Gotička ljepotica se smatra jednom od najvećih crkvi na svijetu i smještena je u centru Milana.

Torbe smo ostavile na čuvanju na kolodvoru. Izlaskom iz Metroa kod katedrale dočekala nas je neopisiva gužva i televizijske kamere. Katedralu smo uspjele vidjeti iz daleka jer se zbog velike mase ljudi nismo uspjele probiti do nje. Sve oko nas veseli i raspjevani talijani. Očito da je neka velika proslava u pitanju. Svi pogledi su okrenuti prema pozornici i svi s uzbuđenjem očekuju nešto veliko. Bacamo i mi pogled prema pozornici i pojavljuje se Zucchero. Svi plešu uz taktove njegove pjesme Baila Morena. Smijemo se i uživamo.  Pjevači i voditelji se izmjenjuju na pozornici i sve je veća gužva.

Pokušavamo se probiti do Gallerie Vittorio Emanuele II, koja je izgrađena kako bi se svijetu prikazala moć Milana. Danas je to jedan od najpoznatijih trgovačkih centara u svijetu. Kako bi to bilo da ne bacimo oko na haljinice i cipelice, pa ipak smo u prijestolnici mode. Šećemo i pokušavamo pronaći prijatelja svih žena, Manola Blahnik. Čuje se neki poznati glas i neka poznata pjesma. Pa zar je moguće?!?! Eros Ramazzoti!!! Trčećim korakom probijamo se da smo bliže pozornici i da se uvjerimo da ne sanjamo. Zaboravile smo na tren na vrijeme i kuda nas put vodi. Eros nam je poremetio planove i Blahnika nismo pronašle, ali je bilo vrijeme da krenemo po naše torbe. Sve više ljudi je oko nas, sve se sporije i teže probijamo. Prvi ulaz u metro zatvoren, drugi zatvoren…panični pogledi jer torbe treba preuzeti za sat vremena, a mi bez karte ne znamo gdje nam je najbliži metro koji je otvoren. Uspijemo se probiti van iz gužve i strogog centra, zaustavljamo ljude ali većina ih nije zainteresirana za pomoć. Zabrinutost raste jer smo pred očima vidjele da u Maroko putujemo bez naših kofera. Dobra duša od konobara na lošem engleskom pokušava nam objasniti kako da najlakše i najbrže stignemo do prvog metroa. Zadnjih par minuta prije zatvaranja garderobe na kolodvoru, žurnim koracima ulijećemo i preuzimamo naše kofere. Milanska avantura sa Erosom nas je skoro koštala da po prvi put na putovanje krenemo bez naše prtljage.

Danas kad vratim sjećanja na večer provedenu u društvu Erosa, smatram da mjesta panici nije bilo jer smo odjeću obnovile u Maroku.

DSC01723

DSC01729

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s